Prošlost.

Film koji sam gledala sam Ethanom je bio krajnje nazanimljiv. Trudila sam se da ne zgrabim daljinski i prebacim na nešto zanimljivije. Čak je dokumentarac o praljudima na Discovery Channel-u bio puno zanimmljiviji od ovog 'horora'. Voljela sam ih, ali uz ovaj sam se više smijala nego tresla od straha.

Još je sada Ethan otišao da završi razgovor sa svojim prijateljem, ostavljajući mene samu. Bila sam sigurna da ću mu se osvetiti za ovo. Nasmiješila sam se na pomisao šta bih mogla uraditi. Ništa previše strašno, naravno.

Prošlo je deset minuta od kako je otišao, a ja sam i dalje ležala na sofi, sada posmatrajući šare na tapeti. Stomak mi je jednom glasno zakrčao. Sada sam definitvno imala izgovor da ustanem i odem do kuhinje, i usput provjerim gdje je Ethan ostao.

Dijelimično sam se nadala da nam pravi sendviče.

Kako sam se približila kuhinji, čula sam neku vrstu šaputanja. A kada se to desi, onda se probudi radoznalnost, zar ne? Tiho, na prstima sam se privukla vratima, koja su nekom igrom slučaja bila malo odškrinuta.

„Nećeš joj reći!“ Došao je nešto glasniji Ethanov povik. Nesvjesno moja obrva se podigla, dok je mozak pokušao da shvati o čemu se radi.

„Slušaj, Aaron, nemoj joj govoriti to. Bila je greška“, kada sam čula taj dio počinjala sam imati onaj neki loš predosjećaj u vezi ovoga svega.

Nekoliko trenutaka je prošlo u tišini, jedina šteta što nisam mogla čuti šta Aaron govori.

„Super je djevojka, ali kako da budem s nekim tko uopšte ne pomišlja na seks. Zlo mi je više od onih dubokoumnih igrica, želio sam malo zabave. Ne možeš me kriviti za to“

Ako je Ethan još nešto rekao nisam čula. Nisam mogla vjerovati da bi to i on uradio. Zapravo, trebala sam vjerovati. Bio je prokleti gad kao i svi prije njega.

„Prevario si me?“ Otvorila sam vrata, koja su glasno udarila od zid. Ethan se istog trenutka okrenuo, slušalica iz telefona mu je ispala iz ruke. Podigao je ruke kao da me želi što dalje od sebe.

„Prevario si me?“ Približila sam mu se nekoliko koraka. Već se sada trudio da ne korakne nazad, i umjesto toga patetično spustio ruke.

Slabašno je klimnuo glavom.

„Ti gade jedan!“ Podigao je glavu i pogledao me u oči. Imao je toliko dostojanstva da me pogleda u oči! Prokleti, patetični gmizavac koji se nazivao čovjekom.

Pretpostavljala sam da je sada očekivao da ga ošamarim i istrčim iz kuće, plačući kako su sigurno radile mnoge prije mene. No ovo će biti noć iznenađenja i za mene i za njega.

Pogledala sam oko sebe, i ugledala nož na stolu. U nekoliko koraka sam se našla pored stola i zgrabila ga.

„Daphne, nemoj na to ni pomisliti!“ Baš sam ga uplašila kada sam nož okrenula prema njemu. Njegove ruke su ponovo bile u zraku, dok je očima gledao nož pokušavajući pogoditi moj sljedeći potez.

„Jesi se mislio lako izvući iz ovoga?“, upitala sam ga, okrenuvši nož na nekoliko stepeni u svojoj ruci. Progutao je jednom.

„Siguran sam da o ovome možemo razgovarati“, glasno sam se nasmijala na to. Prilbižila sam se nekoliko koraka prema njemu.

„Ti stvarno misliš da sam glupača?“ Bacila sam se na njega, i ubola jednom.

Kada sam osjetila toplu krv kako teče, i njegove oči kako me gledaju u potpunom iznenađenju, nisam mogla odoliti a da ga ne ubodem još nekoliko puta.

Podignuvši se na noge, vidjela sam da je Ethan imao više ubodnih rana od bilo koje moje prethodne žrtve. Zadovoljno sam se nasmiješila.

I dok sam se preslavčila u jednu od Ethanovih bijelih majica, nisam mogla a da se ne pitam šta nije uredu sa mnom, pa da ne mogu zadržati niti jednom muškarca. Mislila sam da me je volio. Zar je to bila toliko teška stvar za uraditi?

Po prvi put nakon toliko vremena sam poželjela da se ovo završilo kao u nekom romantičnom filmu gdje je junakinja na kraju uspjela primjeniti nekoga, ali ja nisam bila te sreće. Kao da su ljudi osjećali ono što sam bila, kao da su znali da nisam bila sasvim normalna.

U tom trenutku nisam mogla a da se ne zapitam šta se desilo završetku iz bajke. Izgleda da on za mene nikada nije postojao.

Sadašnjost.

Nisam mogla povjerovati u ono što sam čula. Moj prvobitni plan je bio samo da ga mučim dok mi ne obeća da će zatvoriti moj slučaj. Istina, možda glup plan ali sam ga imala ucjenjivati da će njegova majka završiti mrtva ako to ne uradi.

Ovo što je on predložio je zaista djelovalo tako lagano. Trebala sam samo spavati sa njim. Ali bilo je pitanje da li će on zaista ispoštovati ono što je rekao?

„Kako ću ja znati da me ti nećeš uhititi čim završimo?“ Upitala sam, zavalivši se nešto više u fotelju i prekriživši ruke preko grudi.

Tiho se nasmijao na moje pitanje, uzevši jedan griz hamburgera. „Ako ne ispoštujem možeš me ubiti.“

Frknula sam. „Kakva mi korist od toga ako ću prije toga završiti u zatvoru?“

„Nema garancije. Ali isto tako možeš završiti u zatvoru u oba slučaja.“ Rekao mi je, a ja sam još nekoliko minuta nastavila razmišljati njegovom prijedlogu.

Zašto se njegovo ubijanje sada činilo toliko privlačnim?

Možda se na kraju složim sa njegovim prijedlogom...

Istina je bila da su obje opcije mogle otići u oba pravca. Ako izaberem ovo što je pregladao, morala sam priznati da bih zapravo mogla uživati.

Umjesto odgovora ustala sam i u nekoliko koraka prešla razdaljinu između sebe i njega i sjela u krilu. Nasmiješio se, jer je znao da je pobjedio. Nisam željela da se još dugo smješi pa sam ga poljubila. Prvo polako, pa sam onda polako produbila poljubac.

Osjetila sam kako njegove ruke polako klize niz moja leđa, polako dolazeći do onog malog mjesta gdje majica nije bila dovoljno duga da pokrije cijela leđa. Naježila sam se na njegovom dodir, a on je podigao majicu i rukama krenuo kliziti uz moja leđa.

„Mislim da nosiš previše odjeće“, promrljao je između poljubaca.

Prekinula sam poljubac, zatresvši glavom. „Ti nosiš puno više.“

Pomajerila sam se malo više nazad, i onda uzela krajeve njegove majice i skinula je.

„Tvoj red“, rekao je, uzimajući ivice moje majice i prevlačeći je preko moje glave.

Jedina sretna okolnost što sam i dalje nosila grudnjak. Rukama sam prešla preko njegovih grudi, i još u nemogućnosti da maknem prokleti osmijeh da njegovih usana. Onda sam napravila grešku jer sam se nešto više nagela prema njemu, a on je iskoristio tu priliku da mi otkopča grudnjak. Sada je i on ležao na hrpi zajedno sa mojom i njegovom majicom.

Ljutito sam ga pogledala, a on me je umjesto odgovora poljubio i ujednom vještom potezu ležala sam na sofi, dok je on sada bio nadamnom. Ovo mi se nije ni najmanje sviđalo, ali kada je nježno dotakao moje grudi, nisam mogla a da ne zastenjem.

Pažljivo ih je stisnuo, a ja sam se malo izvila. Nasmiješio se mojoj reakciji, saginjući se i ljubeći prvo moje rame. Onda je krenuo nešto niže, dok napokon nije došao do grudi. Sljedeća stvar koju sam osjetila je bila toplina koja me je obavila. Instiktivno sam ga obavila nogama, dok se on nježno igrao sa mojim grudima.

Glasno sam uzdahnula.

„Nestrpljivi, eh?“, rekao je između poljubaca. Umjesto odgovora još čvršće sam ga privukla sebi.

Nastavio me je ljubiti. Njegove usne su prešle preko mog stomaka i lagano se spuštale niže. Nikada se u životu nisam osjećala bolje, čak ni prvi put kada sam ovo radila.

Dickens nije gubio vrijeme, nego je prstima već počeo otkopčavati moje farmerke. Strpljivo sam sačekala da ih otkopča, iako sam morala priznati da sam pred kraj već postajala nervozna. Glatko ih je svukao. Jedino što je sada bilo na meni su bile gaćice.

Ispravio se, zabacivši moju nogu preko ramena. Rukom je prešao preko unutrašnje strane butine, zaustavljajući se tačno pred najvažniji dio. Ljutito sam ga pogledala, pokušavajući da neprijetno se pomjerim prema njegovom dodiru. Shvatio je šta želim, pa izmaknuo svoju ruku.

„Nećemo tako brzo“, rekao mi je. Vidjet ćemo što se tiče toga, pomislila sam.

Sada sam se ja ispravila, što nije proteklo bez manjih tehničkih problema. Prebaciti nogu preko njegove glave nije bilo pretjerano lagano. Podigla sam se na koljenja, ljubeći ga u usta, iako je to tek bila moja prilika da ga gurnem nazad i iskoritstim priliku da počnem otkopčavati pantalone.

„Izgleda da nisam ja ovdje jedina uzbuđena“, prošaptala sam mu na uho, lagano ga ugrizavši sa vrat. Kratko se nasmijao, rukom prelazeći preko moje guzice. Kada je došao do ivice, podvukao je ruku ispod materijala.

Osjetila sam da moja koljena postaju slabije, tako da sam se izmigoljila od njegovih dodira. Neću ja završiti prije njega.

Svukla sam mu pantalnone, zajedno sa njima i gaće koje je nosio.

„Tko sada ima previše odjeće?“, upitao me je, dok sam ja njega odmjerila. Bila sam upravo kada sam rekla da ja nisam jedina bila uzbuđena.

Kažiprstima je uhvatio ivice mojih gaćica i svukao ih. Uhvatio me je za kukove i privukao sebi.

„Mislim da je dosta igre“, rekao je, grubo me tiskajući dolje.

Osjetila sam ga i nisam mogla a da ne osjetim bol. Ovo je bilo previše grubo, ali na neki perverzan način sam u tome uživala. Izvilala sam se, stenjući glasno.

Nije mi trebalo dugo prije nego sam osjetila kako se približivam najboljem dijelu svemu. Još malo...

I onda sam osjetila, kako se soba vrti preda mnom. Glasno sam uzdahnula, tresući se. Nekoliko trenutaka kasnije i Dickens je svršio, a ja sam se umorno naslonila na njega.

•

Tačno tri dana poslije, u Kellynoj sobi je pronađena veća doza antidepresiva, zajedno sa nekolicinom drugih lijekova. Sullivanovi su bili ljuti što se to desilo, jer je njihova duboko čuvana tajna izašla na vidjelo, Kelly nikada nije bila normalna.

Time je njeno svjedočenje nije više bilo važeće, i time je slučaj nikada nije bio riješen. Detektivi nikada nisu pronašli bilo kakvu vrstu dokaza, a i kada jesu oni bi misteriozno nestali. Nitko nikada nije saznao da je Daphne zapravo bila ta koja ga je ubila.

Deset godina slučaj ubistva Ethana Sullivana je ostao neriješen i svako je izgubio svaku nadu da će se ubica otkriti. Vratili si su svojim poslovima, ali tajne nikada ne ostanu skrivene dugo.
Deset godina poslije...

Charlestown je imao svoje čari zbog kojih sam došla ovamo. Najvjerovatnije zbog svih čudni priča koje su kružile tim gradom. Od ubistava koja su se iznenadano završila do ubistva Ethana Sullivana, sina najmoćnijeg čovjeka u Velikoj Britaniji, koje nikada nije bilo riješeno.

To je možda bio jedan od početaka moje nove knjige. Već sam mogla sebe zamisliti kako otkrivam tko je to uradio, kako mi se Sullivanovi zahvaljajuju.

Sada je tehnologija bila bolje nego prije i sigurno detektivi nisu sve uzeli u obzir. To će sigurno biti jedna zanimljiva knjiga.

Kada sam završila sam raspremanjem, što nikako nije teklo glatko kako sam željela, odlučila sam da svratim do lokalnog paba i tek toliko vidim o čemu se radi ovdje.

Ljudi su bili većinom prijateljski nastrojeni, i veoma su se zanimali za ono što sam radila. Djelovalo je kao da su svi željela da znaju šta se desilo prije deset godina, što mi je nakako dalo podsticaja da nastavim sa onim što sam naumila.

Čak mi je konobar predložio da odem do srednje škole koju je Ethan ranije pohađao da tamo počnem sa pričom. Složila sam se njim.

•

Srednja škola, za razliku od one koju sam nekada prije pohađala, nije uopšte djelovala istrošeno. Ono što me je još više iznenadilo je bila činjenica da nije bilo nijednog grafita, žvake u dvorištu, a djeca su djelovala tako smireno i razumno.

Od svog zadnjeg posjeta srednjoj školi, sjećala sam se da sigurno nije bilo ovako tiho u dvorištu. Nitko se nije smijao. Prekrižite to, smijali su se samo ne glasno. Kao što su i pričali i sve radili. Iskreno, bilo je čudno ući u srednju školu poput ove.

Nisam znala da li bih trebala čestitati ravnatelju ili mu nešto drugo uraditi.

„Izvini, ali gdje je ravnatelj?“ Upitala sam prvu djevojku koja nije djelovala kao zombi i zapravo se smiješila.

Zamahnula je svojom plavom kosom, i pogledala prema meni. Mislim čak da me je jednom odmjerila od glave do pete, prije nego je rekla. „Pođi sa mnom.“

Nakon nekoliko dugih stepeništa, napokon smo došle ispred ureda ravanatelja.

Zahvalila sam se djevojci i krenula da otvorim vrata. „Ravnateljica je, ne ravnatelj.“, šapnula mi je i onda strčala niz stepenice.

Nasmiješila sam se svojoj grešci i otvorila vrata.

Ured je bio relativno mali, ili mi je tako djelovao zbog sve što se unutra nalazilo. Moja namjera nije bila da kažem da je ured bio natrpan, nego je jednostavno bilo jako puno polica, ormara i iz svakog kuta je virio neki papir.

Ravnateljica je sjedila za stolom i nešto pisala prije nego sam je prekinula.

Pogledala me je jednom i onda se namrštila. To nikako nije pristajalo njenom licu ako sam smjela primjetiti. Nije djelovala kao da je starija od trideset-pet, sa kratkom bob frizurom i crnom odijelu. Pozicija ravnateljice je djelovala kao stvorena za nju.

„Vi ste?“ Ljubazno me je upitala, ustavši iz stolice.

„Genevieve Woods“, predstavila sam se, pruživši ruku.

Prihvatila je ruku i protresla je. „Daphne Carlson“, rekla je.

„Drago mi je. Došla sam ovdje sa nekoliko pitanja.“, započela sam svoju priču.

Pažljivo me je saslušala, klimajući glavom na pravim mjestima i odgovarajući na pitanja. Ponekad nije znala šta da kaže, te bi samo preskočila preko tog pitanja.

Naposlijetku kada smo zaključili sa pričom, rekla mi je. „Najbolje bi bilo da te odvedem detektivu Dickensu.“

Zbunjeno sam se pogledala. Nasmijala se na moju zbunjenost i pokazala mi da ustanem. „On je radio na tom slučaju. Sigurno će znati više od mene.“

Sada sam shvatila. Zahvalno sam klimnula glavom i pratila je napolje.

•

Na putu do policijske stanice, objasila mi je sve u vezi Charlestowna. Mjesta na koja je najolje bilo izglaziti, najbolje prodavnice, mjesta koja sam trebala izbjegavati. Djelovala je prijateljci nastrojena, što mi je bilo drago. Očekivala sam da ću u ovom gradu pronaći samo ljudi koji će me ljutito gledati zbog toga što sam se mješala u tuđe poslove.

Policijska stanica za razliku od srednje škole je djelovala trošno, međutm nije djelovala kao da će se srušiti.

Ušle smo unutra, a nitko nije pogledao prema nama. Daphne je bez ikakvih problema prošla pored brojnih policajaca, dok se nije zaustavila ispred vrata na kojima je pisalo J. Dickens. Otvorila je vrata.

Kada sam unutra ušla prvo što me je dočekalo bio je oblak dima, pa sam malo zakašljala.

„Johne, nisam li ti rekla da otvoriš prozor“, čula sam Daphnin glas dok sam rukama razmahivala dim.

To me je na trenutak iznenadilo.

„Znate se?“ Upitala sam, nakon što me je prošao napad kašlja.

Daphne me je jednom pogledala, i stavila ruke na kukove. „Naravno. On mi je zaručnik.“

Iznenađeno sam pogledala prema Dickensku koji se na moje iznenađenje namrštio.

„A sada da pređemo na razlog tvoje posjete“, rekao je, gaseći cigaru. Daphne se ispričala i izašla.

Dickens me je mračno pogledao. Osjetila sam kako su me trnci prošli. Nekako sam imala osjećaj da ovo neće biti tako jednostavno, neki ljudi nisu djelovali previše prijateljski raspoloženi.